Mnogi autori/ce predstava u svojim agendama najavljuju iskazivanje malograđavštine publici kako bi ta ista publika mogla da uvidi našu apatičnu, korumpiranu, letargičnu, ali i iznimno nasilnu stvarnost. Međutim, njihove predstave ne postaju ogledalo već suprotno: aktivno im podilaze putem vulgarnog humora, dječijih gegova i preslikavanju te stvarnosti u želji da se publika prepozna, nasmije, ali i ne da se osjeti prozvanom ili dužnom da preispita sve te mehanizme kočenja građanske svijesti koje sami /e posjeduju.
Piše: Selma Kešetović
Pročitajte više na: kameleon.ba
